130 miliona djece odrasta bez mogućnosti da nauče čitati, pisati i računati.
Jeste li znali da broj ljudi koji se bave naučnim radom nikada nije bio veći nego danas? Više od 90 procenata svih naučnika u istoriji živi danas. Istovremeno, 130 miliona djece odrasta bez mogućnosti da nauče čitati, pisati i računati.
Iako se svijet stalno razvija, taj razvoj ne doprinosi automatski dobrobiti svih ljudi. Bez obzira na to da čovječanstvo, gledano u celini, nikada ranije nije bilo bogatije, niti imalo više znanja nego danas, najveći problem čovječanstva je glad. Ukupno 1,2 milijarde ljudi gladuje, dok je 800 miliona hronično neuhranjeno. Istovremeno, u SAD svake godine 400.000 ljudi ide na liposukciju. Ovo ilustruje izazove današnjice sa kojima moramo nešto učiniti. Radom na realizaciji ljudskih prava može se učiniti nešto i po pitanju ove situacije.
Od donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine, do danas se desio veliki razvitak. S obzirom na to da Deklaracija nije pravno obavezujuća, Komisija UN za ljudska prava nastavlja sa svojim radom. Sledeći korak je da se zemlje članice obavežu na poštovanje pravila. Drugim riječima, da se ljudska prava uvedu u međunarodno pravo. Da bi se došlo do toga trebalo je 18 dugih godina. Prvo su 1966. nastali "Pakt o građanskim i političkim pravima" i "Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima". Proces je bio usporen u toku hladnog rata. Ova dokumenta bila su pravno važeća tek nakon što su ratificirana (potpisana nakon posebne procedure) od strane 35 zemalja. To se nije desilo prije 1976. Danas je nešto manje od 150, od ukupno oko 200 svjetskih država, ratificiralo ove konvencije. Univerzalna deklaracija iz 1948. i konvencije iz 1966. godine su osnovi međunarodnog sistema ljudskih prava. Ova tri dokumenta zajedno se nazivaju "The International Bill of Human Rights" – Međunarodni zakon o ljudskim pravima.
Države koje su ratificirale konvencije o ljudskim pravima obavezuju se da prilagode nacionalno zakonodavstvo konvencijama. Na ovaj način će se prava aplicirati na stanovnike tih država. Od 1948. do danas, UN je razvio konvencije koje treba da zaštite prava ugroženih grupa, kao što su izbjeglice, žene i djeca. UN su takođe radile sa posebnim izazovima kao što su rasna diskriminacija, tortura, prostitucija, trgovina ljudima i slično.
Postoje i druge međudržavne organizacije koje rade na unaprijeđenju ljudskih prava: Savjet Evrope, Organizacija američkih država (OAS), Organizacija afričkog jedinstva (OAU) i druge. Uz njih postoje hiljade dobrovoljnih organizacija i pojedinaca koji rade na unaprijeđenju ljudskih prava.
Možda i vi želite da radite na poboljšanju poštovanja za ljudska prava?
Fakta:
Mnogi ljudi umiru od gladi u zemljama koje, gledano u cijelini, imaju dovoljno hrane. U tim zemljama proizvođači prodaju hranu bogatim zemljama zapada da bi dobili bolju cijenu.
Više od polovine indijske djece je neuhranjeno. Istovremeno, vlada Indije troši milijarde na razvoj atomskog arsenala. Dakle, paradoksalno ali je tako: Indija troši pare da bi izgradila odbranu najveće koncentracije sirotinje na svijetu.
Oko 92 posto svih HIV-pozitivnih živi u zemljama u razvoju. Više od 40 miliona ljudi je zaraženo HIV-om. U razvijenim zemljama HIV i AIDS ne predstavljaju više prijetnju, jer je informacija o bolesti došla do ljudi. Osim toga, postoje i lijekovi koji čine da mnogi zaraženi mogu živjeti dugo i dobro, bez obzira na bolest. Ovi lijekovi su jako skupi i zemlje u razvoju ih nemaju čime kupovati.