Institut Ombudsmana su uvele sve države bivše Jugoslavije, a da je Srbija to uradila među poslednjima, tek 2005. godine, usvajanjem Zakona o građanskom braniocu.

Jeste li znali da su institut Ombudsmana uvele sve države bivše Jugoslavije, a da je Srbija to uradila među poslednjima, tek 2005. godine, usvajanjem Zakona o građanskom braniocu.

Kao prvo, države su te koje imaju odgovornost da sprovode poštovanje, zaštitu i ostvarenje ljudskih prava. Član 3. Univerzalne deklaracije daje primjer šta to znači. U njemu stoji da "svako ima pravo na život, slobodu i ličnu sigurnost". Odgovornost države će time biti da:
- poštuje pravo pojedinca na život time da ga ne ubija;
- zaštiti pravo pojedinca na život prema drugima koji prijete da ga ubiju;
- ostvaruje pravo pojedinca na život tako što će se pobrinuti da on bude živ.

Nakon što su prateći Paktovi UNa o ljudskim pravima ratifikovani, države su morale prilagoditi svoje nacionalne zakone ovim dokumentima i pobrinuti se da su u saglasnosti. Vlasti imaju odgovornost da svi koji zastupaju državu (policija, zaposleni u bolnicama, školske vlasti, Zavod za zaštitu djece, zatvorske vlasti itd.) dobivaju informacije o zakonima i drugim propisima tako da oni znaju šta će da rade da bi se ljudska prava ostvarila.
Vlasti mogu takođe da osnivaju državne institucije koje se bave ljudskim pravima i trebaju biti u stanju da kritikuju u posebno važnim područjima. Gradjanski branilac - ombudsman, Institucija za jednakost između polova, Centar za etničku diskriminaciju i Centar za ljudska prava su primjeri takvih institucija. Države takođe imaju obavezu da izvještavaju stanovnistvo o pravima koja imaju. Zato je važno da sva djeca i mladi uče o ljudskim pravima u školi. Ukoliko se desi kršenje ljudskih prava, država se mora pobrinuti da se nađe način da se situacija riješi, ispravi i da se naknadi šteta žrtvama ovakvog kršenja.

Fakta:

Na primer, Zakon o građanskom braniocu koji je Srbija usvojila 2005. godine, propisuje osnivanje kancelarije za celu teritoriju Srbije i određuje rad kancelarije u četiri najvažnije oblasti – zaštite prava osuđenih lica, ravnopravnosti polova, prava dece, poštovanja prava manjina, ugroženih grupa i lica sa invaliditetom. Građanskom braniocu se mogu obratiti građani uvek kada smatraju da su im nekim postupkom ili odlukom državnih organa povređena ljudska prava, a građanski branilac je ovlašćen da ispitujući njihove navode vrši uvid u rad i dokumentaciju svih državnih organa osim Predsednika Republike, Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, kao i sudova i tužilaštava.